Najbolje stvari u životu su one – najgore

Dobro, ne baš tako, ali tako nekako.

Često nismo niti svjesni da nas u životu u mnogim stvarima i u velikoj mjeri koče i polako uništavaju strahovi. Kad u životu počnemo osjećati zatezanje, skučenost, gušenje, ukočenost, kada se osjećamo kao da smo zapeli, vjerojatno je to zbog toga što nas od života kakvog sada imamo do onog kakvog želimo imati dijeli jedan stravičan strah. Jedan crni bezdan straha, neizvjesnosti i odgovornosti.

Vjerojatno i sami znate točno koji je to strah, ali ga se toliko bojite da si jednostavno sami sebi ne usudite to priznati. Kada biste se samo usudili zakoračiti prema rubu tog bezdana, kada biste se prestali grčevito držati za vlat trave na tlu koje vam se ionako trese pod nogama, kada biste skupili hrabrosti pogledati toj nemani iz bezdana u oči, shvatili biste da na dnu bezdana ne čuči divlji zmaj, nego jedno obično divlje pseto. Urlici koje čujete nisu urlici divljeg zmaja, već jeka laveža jedne prosječne divlje zvjerke.

Kada biste se samo usudili zakoračiti prema rubu tog bezdana, što biste vidjeli? Posao koji mrzite? Partnera koji vas više nimalo ne poštuje? Prijateljicu koja vam je po već tko zna koji put zabila nož u leđa? Čega se bojite? Da ćete ostati na cesti bez prebijene lipe? Da više nikad nećete osjetiti leptiriće u trbuhu? Da ćete ostati sami, bespomoćni, bez ijednog oslonca u životu, bez ikoga da vam uljepša dan? Što god da je, razlog zbog kojeg se ne usudite približiti rubu bezdana nije to što se bojite što ćete vidjeti, nego to što se bojite da ćete vidjeti ono što ionako znate da ćete vidjeti.

I tu se vraćamo na moju tvrdnju iz naslova: “Najbolje stvari u životu su one -najgore.” Zašto? Zato što kad vas život dovede pred gotov čin i kad vam se same od sebe, često i protiv vaše volje, dogode najgore stvari, kada vam se ostvare vaši najveći strahovi i vaše najužasnije noćne more, vi tek tada shvatite da ste još uvijek tu. Opipate svoje ruke, noge, glavu, sve je tu, uštipnete se za podlakticu, ne sanjate, pogledate oko sebe, više se ništa ne trese, naćulite uši, ne čujete više divlju zvijer iz bezdana. Preživjeli ste, tu ste, živi i zdravi, čudo! I tada shvatite koliko ste jaki, koliko ste otporni, koliko odjednom imate prostora, vremena, volje, želja, ideja, osmijeha.

Ne dajte strahu da vas koči. Ne kažem da idete bezglavo kroz život, bez ikakvog smjera i plana, iako se ponekad ispostavi da ni to nije loše. Kažem vam da zamislite kakav bi vaš život bio da nema tog straha. Isplanirajte što biste i kako napravili da nema tog straha, a onda skupite snage i to uistinu napravite.

Vjerojatno već imate plan, vjerojatno već znate što biste sve napravili kad biste konačno uspjeli dati taj otkaz. Ili kada biste konačno prekinuli tu vezu koja vas guši. Ili kada biste se konačno preselili i započeli novi život. Ili kada biste konačno postale majke. Ili kada biste konačno kupili psa. Vjerojatno znate točno kakvu bi sliku objesili u svom novom stanu, kakvu biste kapicu kupili svojoj bebi, vjerojatno prolazite pored police s hranom za pse u dućanu i maštate kako bi bilo kad biste ga stvarno imali. Stoga, što čekate?

Ako vi već ne možete uzeti stvari u svoje ruke, ja vam želim sve – najgore.

 

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s